25.07.2016 / Knjigovodstveni savjeti

Financijska izvješća u trgovačkim društvima

Pojam analize financijskih izvješća

Financijska izvješća su završni cilj cjelokupnog računovodstvenog sustava. Računovodstveni sustav, kao najznačajniji dio informacijskog sustava poduzeća, može se opisati kao proces prikupljanja financijskih podataka, njihova procesiranja, tj. obrade i sastavljanja računovodstvenih informacija, a kao rezultat toga nastaju financijska izvješća. Njihov je cilj informiranje zainteresiranih korisnika o financijskom položaju poduzeća kao i o uspješnosti poslovanja. Informirati korisnike znači prezentirati im sve relevantne i istovremeno pouzdane računovodstvene informacije u obliku i sadržaju prepoznatljivom i razumljivom osobama kojima su namijenjene.

Prema Zakonu o računovodstvu financijska izvješća trebaju istinito prezentirati financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove poduzetnika. Fer prezentacija zahtijeva vjerno predočavanje učinaka transakcija i drugih poslovnih događaja, a u skladu s kriterijima priznavanja imovine, obveza, kapitala, prihoda i rashoda. Financijska izvješća prvenstveno su namijenjeni vanjskim korisnicima poduzeća, no oni daju informacije i unutarnjim korisnicima.

Za iskorištavanje podataka koje nam daju financijska izvješća važno je znati analizirati te podatke i od njih dobiti potrebne informacije. Prema tome analiza financijskih izvješća može se opisati kao proces primjene različitih analitičkih sredstava i tehnika pomoću kojih se podaci iz financijskih izvješća pretvaraju u upotrebljive informacije relevantne za upravljanje. Podaci nam trebaju kako bi ih iskoristili za daljnje poslovanje i uvidjeli gdje griješimo, a gdje smo dobri, koje su stavke porasle, a koje se smanjile te trebamo utvrditi razloge za nastanak istih.

Pokazatelji analize financijskih izvješća

U procesu analize financijskih izvješća moguće je koristiti se čitavim nizom različitih postupaka, kako bi se mogla izvršiti usporedba.

Horizontalna analiza financijskih izvješća omogućuje uspoređivanje podataka kroz više obračunskih razdoblja kako bi se otkrile tedencije i dinamika promjena pojedinih bilančnih pozicija. Vertikalna analiza omogućuje uvid u strukturu financijskih izvješća, odnosno uspoređivanje financijskih podataka, tj. pozicija u jednoj godini, a koristi se strukturnim financijskim izvješćima.

Korištenjem horizontalne i vertikalne analize doći će se do istih zaključaka, samo što su strukturna financijski izvješća puno korisniji kod uspoređivanja s drugim poduzećima ili kod usporedbe podataka jednog poduzeća s drugim kad je prisutna inflacija u privredi.

Uz već spomenute prethodne analize, moguće je koristiti i analizu pomoću pokazatelja koji daju kvalitetnije informacije koje su potrebne za upravljanje poslovanja i razvoj poduzeća.

Financijski pokazatelji mogu se, s obzirom na vremensku dimenziju, podijeliti na dvije skupine. Jedna skupina financijskih pokazatelja obuhvaća razmatranje poslovanja poduzeća unutar određenog vremenskog razdoblja i temelji se na podacima iz računa dobiti i gubitka, dok druga skupina financijskih pokazatelja se odnosi na točno određen trenutak i govori o financijskom položaju poduzeća u tom trenutku ako se koriste podaci iz bilance.

Dobro poslovanje podrazumijeva da su u poslovanju zadovoljena dva kriterija, kriterij sigurnosti i uspješnosti. Pri tome, pokazatelji likvidnosti i zaduženosti mogu se smatrati pokazateljima sigurnosti, tj. onima koji opisuju financijski položaj poduzeća, dok pokazatelji ekonomičnosti i profitabilnosti pokazuju efikasnost poslovanja.

Izračunati pokazatelji pojedinačno ne govore mnogo, nego se trebaju promatrati u međuzavisnosti te ih se treba usporediti s određenim standardnim veličinama kao što su planirani pokazatelji za razdoblje koje se analizira, kretanje veličine određenog pokazatelja tijekom nekog vremena u istom poduzeću, te vrijednost pokazatelja drugog poduzeća u istoj grani. Mogu se koristiti u analizi svakog poslovnog sustava bez obzira čime se taj sustav bavi.

Financijska izvješća – vrste

U Republici Hrvatskoj prema Zakonu o računovodstvu, koji se bavi računovodstvom poduzetnika, a time i temeljnim financijskim izvješćima propisano je da obvezna financijska izvješća čine:

  • Bilanca (Izvješće o financijskom položaju)
  • Račun dobiti i gubitka (Izvješće o uspješnosti poslovanja)
  • Izvješće o promjenama vlasničke glavnice
  • Izvješće o novčanom toku
  • Bilješke uz financijska izvješća

Financijska izvješća koji se sastavljaju međusobno su različiti, ali njihovom analizom dobiva se cjelokupna slika poslovanja poduzeća. Strukturu financijskih izvješća i njihov sadržaj propisuje ministar financija, a moraju pružiti istinit i objektivan prikaz poslovanja i financijskog položaja poduzeća.

Cilj sastavljanja financijskih izvješća

Problematika ciljeva financijskog izvještavanja razmotrena je u Okviru za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvješća Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, gdje se ističe da je cilj financijskih izvješća pružiti informacije o financijskom položaju, uspješnosti poslovanja i promjenama financijskog položaja subjekta, što je korisno širokom krugu korisnika u donošenju ekonomskih odluka. Zato financijska izvješća koji se sastavljaju za tu svrhu udovoljavaju uobičajenim potrebama većine korisnika.

Ostvarenje navedenih ciljeva omogućava se putem sastavljanja odgovarajućih financijskih izvješća. Kao što je poznato, bilanca je orijentirana na informacije o financijskom položaju, račun dobiti i gubitka na informacije o uspješnosti poslovanja, a informacije o novčanim tokovima nalaze se u izvješću o novčanom toku s tim, da se izvješća o novčanom toku razmatra u kontekstu promjena financijskog položaja. Također, valja naglasiti da se nijedan cilj ne može ostvariti razmatranjem samo jednog financijskog izvješća, već je financijska izvješća potrebno razmatrati kao dijelove jedinstvene cjeline.

Osim ovih najčešće isticanih temeljnih financijskih izvješća, za potpunije uočavanje poslovanja poduzeća potrebno je koristiti se i ostalim financijskim izvješćima, uključujući i bilješke. Podrazumijeva se da su podaci sadržani u financijskim izvješćima objektivni i realni, a to se potvrđuje mišljenjem revizora. Ako se ne utvrdi objektivnost i realnost financijskih izvješća, onda se ni ne može se govoriti o ostvarenju ciljeva financijskog izvještavanja.

Obveznici sastavljanja financijskih izvješća

Prema Zakonu o računovodstvu, obveznici sastavljanja godišnjih financijskih izvješća su poduzetnici i to:

  • trgovačka društva i trgovci pojedinci određeni propisima koji uređuju trgovačka društva
  • poslovne jedinice poduzetnika sa sjedištem u stranoj državi ako prema propisima te države ne postoji obveza vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja financijskih izvješća
  • poslovne jedinice iz strane države koji su obveznici poreza na dobit
  • sve pravne i fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobit

Pri tome su veliki i srednje veliki poduzetnici dužni sastavljati sve propisana financijska izvješća; bilancu, račun dobiti i gubitka, izvješće o novčanom toku, izvješće o promjeni vlasničke glavnice te bilješke uz financijska izvješća, dok mala poduzeća sastavljaju samo bilancu, račun dobiti i gubitka i bilješke.

Korisnici financijskih izvješća

Svrha računovodstva je da zadovoljiti informacijske potrebe različitih korisnika, odnosno računovodstvo mora osigurati korisnicima različite informacije koje su im potrebne za različite namjene pa se u tom kontekstu ono smatra poslovnim jezikom. No da bi ono bilo poslovni jezik, odnosno da bi bio razumljiv, potrebno je financijska izvješća prilagoditi potrebama korisnika.

Najznačajniji korisnici financijskih izvješća su investitori, kreditori te menadžment poduzeća.

Za dodatne savjete kontaktirajte naš knjigovodstveni servis u Zagrebu ili knjigovodstveni servis u Osijeku.

.Saznajte više o bilanci: Bilanca – temeljni financijski izvještaj

Podijeli:

Nedavne objave