Upravljanje projektima – savladajte sve prepreke!

Projekt je ciljno usmjerena, jednokratna, relativno nova i kompleksna namjera, produkt ili cjelovitost međusobno povezanih aktivnosti čije je trajanje vremenski ograničeno. Realizacija aktivnosti povezana je s korištenjem resursa i visokim rizikom, pa zahtjeva suradnju različitih stručnjaka (timski rad) i posebno organiziranje za što bolje upravljanje projektima.

Ciljevi projekta ostvaruju se slijedom promišljenih aktivnosti kojima je točno definirano što se očekuje kao rezultat, koje je predviđeno vrijeme za provedbu te koji resursi se rabe ili sudjeluju u radu. Sve aktivnosti raspoređene su u vremenski slijed ovisno o povezanosti rezultata rada te optimiranog rasporeda, kako bi se skratilo ukupno vrijeme implementacije. Da bismo mogli nadzirati izvršenje planova, ugrađuju se kontrolne točke na unaprijed utvrđenim točkama planirane provedbe. Tako ostvarujemo efikasno upravljanje projektima.

Elementi i faze

Projekt započinje stvaranjem ideje o njegovoj provedbi i definiranjem ciljeva, kao i započinjanjem planiranja provedbe. Tijekom planiranja se analiziraju strategije provedbe, izvode kalkulacije, istraživanja i provjere, procjenjuju rizici, pripremaju analize i, općenito, stvaraju temelji za uspješnu implementaciju.

U toj se fazi određuju i zacrtavaju ciljevi, s kojima se istodobno povezuju aktivnosti koje će dovesti do realizacije ciljeva. Ovisno o kompleksnosti projekta, aktivnosti se dijele na posebne zadatke, koji se potom raspodjeljuju na pojedine članove tima. Ovakav postupak u sastavljanju projekta i planiranju provedbe omogućuje ujedno i pravovremeno planiranje potrebnog tima stručnjaka i ostalih članova tima određenih profila koji će omogućiti uspješnu implementaciju svakog od projektnih zadataka i faza. Nakon raspodjele zadataka na pojedince ili timove, provodi se vremensko planiranje zadataka i faza.

Moguće je razlikovati strateško i taktičko planiranje, s time da bi uvijek trebalo i jednom i drugom pokloniti prikladnu pažnju. Najjednostavnije rečeno, strateškim planiranjem će se zacrtati viši i niži ciljevi, dok će taktičko planiranje donijeti metode za njihovo ostvarenje, i nastojati neutralizirati moguće rizike posebnim mjerama. .

Nepisano je pravilo da bi pojedinci koji će u konačnici provoditi projekt trebali obavezno biti uključeni i u proces njegovog planiranja. Iduće pravilo efikasnog planiranja jest da uvijek treba postojati spremnost da se planovi izmijene. Tijekom planiranja projekta je uputno vraćati se u svakom koraku „unatrag“ i kontrolirati kompatibilnost svih planiranih resursa i potrebnog vremena za ispunjenje svakog od zadataka.

Koraci za efikasnije upravljanje projektima

  1. Definirajte „više“ i „niže“ ciljeve (projektnu misiju i projektnu strategiju)
  2. Definirajte ciljne grupe i krajnje korisnike
  3. Odredite općenitu taktiku
  4. Uspostavite projektnu organizaciju (oblikujte implementacijski tim)
  5. Definirajte glavne parametre projekta (povezanosti aktivnosti i zadataka i njihove međusobne ovisnosti)
  6. Isplanirajte potrebno vrijeme (po aktivnostima i po zadatcima)
  7. Dodijelite zadatke nositeljima (članovima tima)
  8. Napravite raspored
  9. Analizirajte potrebne resurse (financijske i ostale) i rasporedite ih po aktivnostima i/ili zadatcima
  10.  Analizirajte moguća „uska grla“
  11. Ispravljajte i korigirajte!
  12. Započnite s provedbom
  13. Kontrolirajte, sastavljajte izvješća, po potrebi i mogućnostima – usklađujte elemente projekta

Mogući i preporučljivi alati upravljanja projektima

Preporučljivi alati 
pri oblikovanju prva dva koraka koristan je alat SWOT analiza. Pri oblikovanju projektne organizacije se koristi organizacijski dijagram u kojem se definiraju radne grupe i timovi, oblikuje hijerarhija tima i razrađuje podjela odgovornosti.

U planiranju potrebnog vremena i podjele zadataka po nositeljima iz točaka 5 i 6 koristi se Gantogram ili PERT metoda.

Analiza potrebnih resursa (8) se oblikuje unutar projektnog budžeta.

Nakon definiranja ciljeva, aktivnosti, zadataka, tima i potrebnih financijskih sredstava, koristan alat za prezentaciju i testiranje logike projekta je logička matrica.

Javite se našim Recupero stručnjacima u knjigovodstveni servis u Zagrebu ili knjigovodstveni servis u Osijeku..

Marketing u poslovanju i njegova obilježja

U modernom poslovanju marketing predstavlja središnju ulogu u aktivnostima mnogih poduzeća. Svakodnevno se susrećemo sa marketinškom komunikacijom jer je bitna za uspješno poslovanje tvrtke. Ona pomaže predvidjeti, zadovoljiti i identificirati zahtjeve suvremenog potrošača. Cilj svakog poslovanja trebao bi biti potrošač i zadovoljavanje interesa potrošača, što zaista predstavlja bit koncepcije marketinga. Zbog toga je marketing u poslovanju nužan.

U današnjem suvremenom i umreženom svijetu, poslovne organizacije moraju stvoriti i održati kulturu poslovnog komuniciranja kako bi opstale na tržištu. Kako bi poslovne organizacije uspjele u tome moraju kontinuirano tražiti odgovor na pitanje kako nešto učiniti bolje ili drugačije od konkurenata. Da bi ostvarili svoje ciljeve, poslovna organizacija komunicira okolinom, čime komunikacija postaje važan dio strategijskog menadžmenta.

Okolina se može promatrati kao vanjska i unutarnja. U komunikaciji sa vanjskom okolinom cilj je prodati proizvod ili uslugu, a komunikacija sa unutarnjom okolinom ima za cilj proizvesti proizvod ili uslugu. Proces razmjene počinje i završava komunikacijom, a samim time komunikacija postaje alat za ostvarivanje konkurentske prednosti.

Marketing u poslovanju

Marketing je poslovna filozofija, koncepcija, sustav i funkcija koja u središte pozornosti stavlja potrošače (krajnje i poslovne potrošnje), istražuje njihove potrebe i na tržištu im nudi proizvode, robu ili usluge koji će primjereno zadovoljiti njihova očekivanja glede količina, vrsnoće, asortimana, zatim uporabnih, tehničkih, estetskih i inih obilježja i to sve na određenome mjestu, u željeno vrijeme i po prihvatljivim cijenama. Riječ je o specifičnoj poslovnoj strategiji, taktici i politici u svrhu zadovoljavanja potrošačkih potreba koje se na tržištu pojavljuju kao platno moguća potražnja te maksimiranja profitnih učinaka poduzetničke aktivnosti.

Marketing u poslovanju predstavlja skup aktivnosti koje provode tržišni subjekti kako bi zadovoljili potrebe potrošača i ostvarili dobit. Termin marketinga se prvi puta spominje u američkoj literaturi 1910 godine. Među najprihvaćenijim definicijama marketinga je ono koje je usvojilo Američko udruženje za marketing koja kaže da je „marketing proces planiranja i provođenja stvaranja ideja, proizvoda i usluga, određivanja njihovih cijena, promocije i distribucije kako bi se obavila razmjena koja zadovoljava ciljeve pojedinca i organizacije“.

Pod tim terminom se podrazumijevaju sve aktivnosti koje poduzima prodavač prije korištenja oglašavanja. Marketing se poistovjećuje s oglašavanjem i prodajom. Marketing u poslovanju je proces stvaranja i razmjene vrijednosti tržišnog subjekta sa svojim potrošačima. Procesi razmjene uključuju rad. Prodavači moraju tražiti kupce, uočiti njihove potrebe, osmisliti dobre proizvode, promovirati ih i isporučiti. Aktivnosti poput razvoja proizvoda, istraživanja, komunikacije, distribucije, određivanja cijene te usluživanja, temeljne su marketinške aktivnosti. Takvo poimanje marketinga podrazumijeva da se u procesu stvaranja vrijednosti polazi od potreba i želja potrošača. Bitno za marketing je stvaranje vrijednosti, a ne proizvoda jer nije svaki stvoreni proizvod vrijednost. Proizvod postaje vrijednost kada ga prihvati onaj kome je namijenjen.

Marketing u poslovanju za osnovni zadatak ima stvaranje i poticanje na kupovinu onoga što potrošači trebaju i žele. U sklopu tih aktivnosti, potrošači se informiraju o proizvodu, ponudi, pristupaju procesu kupovine i upotrebljavaju proizvod. U tom smislu marketing prati i registrira njihovu reakciju kako bi se izvršile modifikacije ponude ili ponudili novi proizvodi. Bit marketinga je vrlo jednostavna: uspjeh proizlazi iz razumijevanja potreba i želja drugih i stvaranja ideja, usluga ili proizvoda koji zadovoljavaju te potrebe i želje. Kada je Sony dizajnirao svoj Playstation, ili kada je Gillette lansirao svoju Mach III britvicu, ovi su proizvođači bili preplavljeni narudžbama jer su kreirali prave proizvode zasnovane na pravilnom marketinškom promatranju.

Marketinška komunikacija ili promocija

Marketinška komunikacija ili promocija potječe od grčke riječi sa značenjem kretati se naprijed. Marketinška komunikacija predstavlja jedan od temeljnih elemenata marketinškog miksa. Komunikacijski oblici izravno su povezani s temeljnim funkcijama marketinškog komunikacijskog procesa: privlačenjem pažnje, stvaranjem interesa, kreiranjem povoljne predispozicije i poticanjem na kupovinu. Kako je raslo značenje marketinga u suvremenim gospodarstvima tako je veoma porasla važnost i marketinške komunikacije. To prihvaćanje je u najvećem dijelu uvjetovano pojavom i širokim prihvaćanjem novih elektroničkih medija, te promjenama u etičkim i ekološkim zahtjevima suvremenog društva.

Marketinška komunikacija danas se u najužem smislu odnosi na komunikaciju usmjerenu na uvjeravanje da se prihvate komunicirane ideje, koncepti, proizvodi, usluge. Ciljevi marketinške komunikacije su informiranje, uvjeravanje i poticanje na kupnju. Centar marketiških aktivnosti je potrošač te je potrebno voditi računa o potrošaču prilikom osmišljavanja marketinške komunikacije.

Marketinška komunikacija ili promocija je svaki oblik komunikacije čija je uloga informiranje, podsjećanje ljudi o proizvodima, uslugama, imidžu, idejama ili društvenoj uključenosti. Jedan od osnovnih zadataka promocijskih aktivnosti su unapređenje plasmana i olakšavanje prodaje, tj. unapređenje prodaje. Promocijske aktivnosti predstavljaju kontinuirani komunikacijski proces razmjene informacija, poruka. Komunikacije mogu biti masovne i pojedinačne, osobne i neosobne.

Pojedine komunikacijske aktivnosti izravno su povezane sa informiranjem, stvaranjem poželjnog tržišta i poticanjem na kupovinu. U ovoj grupi komunikacijskih vještina izdvojit ćemo dvije podgrupe s aspekta primijenjenih metoda i vremena za dobivanje željenih efekata i ciljeva.

U prvu grupu pripadaju:

  • Oglašavanje,
  • Direktni marketing,
  • Prodajna promocija,
  • Unapređenje prodaje.

Njihova svrha je izravno komuniciranje i dobivanje neposrednih učinka koji su najčešće vezani uz marku proizvoda ili uslugu.

U drugu grupu ubrajaju se:

  • Odnosi s javnošću,
  • Publicitet,
  • Institucionalno oglašavanje i sponzorstva.

Ovo su komunikacijski oblici koji zahtijevaju dulje razdoblje za postizanje željenih efekta. Efekti su vezani uz poduzeće, npr. stvaranje pozitivne slike poduzeća, reputacija i dr., ali postoje i efekti koji su vezani uz proizvod ili uslugu.

Svrha je svih oblika marketinške komunikacije stvaranje pozitivne slike, mišljenja o proizvodu ili uslugi. Sve to zajedno se promatra kao promotivni miks koji se sastoji od oglašavanja, direktnog marketinga, unapređenja prodaje, publicitetea i odnosa s javnošću te osobne prodaje.

Promotivni ili komunikacijski miks čine:

  • Oglašavanje,
  • Izravna marketinška komunikacija,
  • Unapređenje prodaje,
  • Osobna prodaja,
  • Odnosi s javnošću i publicitet.

Za sve dodatne informacije i savjete, kontaktirajte nas u knjigovodstveni servis u Zagrebu ili knjigovodstveni servis u Osijeku.

Bjanko zadužnica i pojmovi vezani uz nju

Što je bjanko zadužnica?

Bjanko zadužnica je pisana isprava koju izdaje dužnik uz javnu ovjeru svojeg potpisa kojom daje suglasnost da se radi naplate vjerovnikove tražbine zaplijene svi njegovi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa, te da se novac s tih računa izravno isplaćuje vjerovniku na način određen tom izjavom. Bjanko zadužnica je uređena Ovršnim zakonom prema kojemu ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i svojstvu ovršne isprave.

Dužnik po bjanko zadužnici

Bjanko zadužnicu može izdati svaka pravna osoba, obrtnik ili druga osoba koja obavlja samostalnu djelatnost te svaka poslovno sposobna fizička osoba. To je i bitna razlika u odnosu na prijašnje propise po kojima je bjanko zadužnicu smio izdati samo dužnik koji je imao svojstvo trgovca. Najvažnija karakteristika dužnika je ta da dužnik predstavlja osobu koja daje suglasnost da se radi naplate vjerovnikove tražbine zaplijene njegovi računi. Time se zadužnicom stvaraju pretpostavke pravomoćnog rješenja o ovrsi odnosno ovršne isprave pred sudom.

Dužnik nakon podnošenja zadužnice na naplatu, nema na raspolaganju više redovitih pravnih sredstava kojima bi učinkovito mogao spriječiti zapljenu svojih računa i naplatu tražbine. Ako na bjanko zadužnici nije javno ovjeren potpis dužnika, takva zadužnica također stvara prava i obveze između vjerovnika i dužnika, ali vjerovnik tada mora svoju tražbinu ostvariti u parničnom postupku.

U slučaju kad dužnik smatra da je vjerovnik naplatio više nego što je iznosio dug ili da dug uopće ne postoji, tada dužnik može svoju tražbinu prema vjerovniku ostvariti u parničnom postupku tužbom. Javni bilježnik ovjerava potpis dužnika izdavatelja bjanko zadužnice. Kako je već rečeno, to mogu biti fizička ili pravna osoba. Ako je dužnik pravna osoba, tada član uprave ili prokurist čije je ime upisano u sudski registar, potpisuje bjanko zadužnicu i ovjerava je pečatom.

Vjerovnik i prijenos zadužnice

Od podataka o vjerovniku u bjanko zadužnicu se unose: tvrtka, odnosno ime i prezime, sjedište odnosno mjesto i adresa, osobni identifikacijski broj (OIB), s naznakom da će vjerovnik odrediti način na koji će se sredstva s računa dužnika isplatiti vjerovniku u skladu sa zakonskim propisima. Vjerovnik na bjanko zadužnici može biti svaka fizička ili pravna osoba. U trenutku kada dužnik javno ovjerava svoj potpis na zadužnici, nije obvezno da vjerovnik bude naveden na njoj. Vjerovnik se može označiti odmah, ali se to može učiniti i naknadno, najkasnije do trenutka kada se banci podnosi bjanko zadužnica na naplatu. Time je omogućeno jednostavno kolanje bjanko zadužnice u pravnom prometu, jer se tako zadužnica može bez posebnih formalnosti prenijeti na drugu pravnu ili fizičku osobu.

Na taj način dužnik ne mora uopće znati tko mu je vjerovnik sve do trena kada bjanko zadužnica bude predana banci na naplatu. Prijenos zadužnice na treću osobu znači ujedno i prijenos svih prava koja su pripadala vjerovniku. Vjerovnik vrši prijenos zadužnice sastavljanjem isprave kojom izjavljuje da svoja prava iz zadužnice prenosi na novog vjerovnika. Takvu je izjavu potrebno javnobilježnički ovjeriti, bez obzira da li se nalazi na samoj zadužnici ili u posebnoj ispravi.

Iznos duga i dospjelost tražbine

Propisani su iznosi koji se upisuju u bjanko zadužnicu, i koji predstavljaju maksimalnu svotu duga koja se zadužnicom može naplatiti. Iznosi mogu biti: do 5.000,00 kuna, do 10.000,00 kuna, do 50.000,00 kuna, do 100.000,00 kuna, do 500.000,00 kuna, do 1,000.000,00 kuna.

Dužnik se može zadužiti i za viši iznos od 1,000.000,00 kuna, ali tada mora izdati više bjanko zadužnica. Konkretan iznos duga, koji predstavlja glavnicu upisuje se u zadužnicu pod rednim brojem 3, a ne može viši od iznosa na koji je glavnica nominirana, ali može biti niži. Predviđa se mogućnost korištenja zateznih kamata, a datum početka tijeka zateznih kamata upisuje se pod rednim brojem 4. Kamate teku od dana koji će vjerovnik naknadno odrediti, ali najranije od dana izdavanja zadužnice.

Jamstvo

Postoji mogućnost da obvezu dužnika iz zadužnice mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamca platca istovremeno kad i dužnik ili naknadno. Jamac platac je osoba koja odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od oba istovremeno. U slučaju naplate bjanko mjenice od jamca, vjerovnik mora obavijestiti jamca da mu glavni dužnik nije na vrijeme ispunio obvezu, jer bi u protivnom jamac mogao pretrpjeti određenu štetu. Na taj se način daje jamcu mogućnost ispunjenja obveze dužnika bez naplate zadužnice.

Postupak naplate

Vjerovnik može ostvariti svoju tražbinu temeljem bjanko zadužnice pljenidbom računa dužnika i/ili ovrhom pred sudom. Naplatu pljenidbom računa dužnika vjerovnik po dospijeću dostavlja izvorni primjerak bjanko zadužnice banci kod koje dužnik ima otvorene račune koji su navedeni u zadužnici kao predmet zapljene. Uz zadužnicu vjerovnik treba dostaviti banci i pisani zahtjev za zapljenom računa i da se tražbina prenese vjerovniku. Ovrha pred sudom radi naplate bjanko zadužnice obično se pokreće kada na računima dužnika nema dovoljno sredstava da se namiri vjerovnikova tražbina.

Tada je potrebno promijeniti predmet ovrhe i pokrenuti sudski ovršni postupak prijedlogom za ovrhu na temelju ovršne isprave. Vjerovnik zajedno s prijedlogom za ovrhu dostavlja nadležnom sudu izvornik bjanko zadužnice s ispunjenim podacima o stranama, tražbini (glavni i sporedni dug) te podacima o dospjelosti.

Za dodatne savjete kontaktirajte naš knjigovodstveni servis u Zagrebu ili knjigovodstveni servis u Osijeku.

Što je EORI broj i tko ga treba imati?

EORI sustav (eng. Economic Operators Registration And Identification System) podrazumijeva sustav elektroničke registracije i identifikacije gospodarskih subjekata i drugih osoba koje u okviru svojeg poslovanja obavljaju djelatnosti obuhvaćene carinskim zakonodavstvom Europske unija. Za participiranje u EORI sustavu potreban nam je EORI broj.

Što je EORI broj?

EORI broj je identifikacijski broj za carinske svrhe i potreban u slučaju poslovanja s trećim zemljama (zemlje koje nisu države članice EU). Njegova struktura za hrvatske pravne i fizičke osobe (i ostale osobe evidentirane u OIB registru) glasi: HR+OIB. EORI ne treba miješati s poreznim (VAT) brojem koji ima jednaku strukturu, ali se zahtjeva u slučaju poslovanja s državama članicama EU i za njegovu dodjelu je nadležna Porezna uprava.

Svi gospodarski subjekti (pravne i fizičke osobe, obrtnici, udruge itd.) koji od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji imaju namjeru obavljati djelatnosti iz nadležnosti carinskog zakonodavstva Europske unije (uvoz, izvoz, provoz itd.) moraju imati dodijeljen EORI broj.

Gospodarski subjekti sa sjedištem ili prebivalištem u Republici Hrvatskoj moraju ishoditi EORI broj, dok strane pravne i fizičke osobe (osobe iz trećih zemlja) i fizičke osobe iz drugih država članica EU mogu u posebnim slučajevima (samo za konkretnu carinsku deklaraciju, kad ne postoji mogućnost dodijele EORI broja) koristiti tzv. ad hoc broj čije je korištenje detaljno opisano u Uputi br. 72/13 o primjeni EORI sustava.

Kako dobiti EORI broj?

EORI broj se dodjeljuje temeljem podnesenog Zahtjeva za dodjelu EORI broja. Osim obrtnika koji uz zahtjev moraju priložiti presliku osobne iskaznice i izvoda iz obrtnog registra s MB obrta, ostale domaće osobe ne moraju prilagati identifikacijske isprave uz zahtjev. Zahtjev se podnosi mjesno nadležnom carinskom uredu prije započinjanja carinske aktivnosti u kojoj se zahtjeva EORI broj (vidjeti prilog: Gdje podnositi Zahtjev za dodjelu EORI broja). Zahtjev se može podnijeti osobno ili poslati poštom. S obzirom da sam postupak registracije može potrajati nekoliko dana, preporuča se da se Zahtjev za dodjelu EORI broja podnese nekoliko dana prije obavljanja prve carinske aktivnosti.

Valjanost svakog EORI broja može se provjeriti na web stranici Europske komisije.

Za dodatnu pomoć obratite se našem stručnom Recupero timu u knjigovodstveni servis u Zagrebu ili knjigovodstveni servis u Osijeku..

Pročitajte naš sljedeći članak: Prestanak obrta 

Izrada poslovnog plana – greške koje trebate izbjegavati

Izrada poslovnog plana

Pokretanje vlastitog posla zahtjevan je proces, ali svi koji se odluče za to moraju imati dobro isplanirane buduće aktivnosti. Izrada poslovnog plana je potrebna i vama samima kako bi si jasno predočili ciljeve vašeg poslovanja. Pišući poslovni plan razmišljajte o budućim događajima i njihovim posljedicama na vaše poduzeće ili obrt, ali i o tome kako ih riješiti. Zato je poslovni plan dokument koji svaki poduzetnik u današnje vrijeme mora imati i definitivno je jedan od čimbenika koji povećavaju uspjeh poslovanja. Vaša je odgovornost da samostalno prikupite što više kvalitetnih informacija o svim aspektima poslovanja. No najvažnije je da investicijski plan poduzetnik prije svega izrađuje zbog sebe kako bi mogao donijeti kvalitetne poslovne odluke i time omogućio svoje uspješno poslovanje. Opasnost koja stoji na putu realizacije svake poduzetničke ideje je ambicija stvaranja nerealne slike. Samozavaravanje s uljepšanim podacima uzrokovat će ozbiljne probleme kod prvih tržnih iskušenja i tržnih poremećaja.

To je dokument koji detaljno razrađuje poduzetničku ideju i daje preciznu procjenu budućeg poslovnog i financijskog razvoja tvrtke tijekom određenog razdoblja. Osim toga, poslovni plan sadrži i analizu bitnih čimbenika poslovanja i razvoja, te daje cjelovito i potanko razrađeno obrazloženje o ulaganjima u posao. Drugim riječima, to je konkretna analiza poduzetničke ideje, opisuje što se namjerava raditi, gdje, kako i kad, te kakvi se poslovni rezultati očekuju. Također predviđa moguće probleme i alternativna rješenja.

Izrada poslovnog plana i česte pogreške

Važno je da ulazni elementi poslovnog plana budu što je moguće realniji, pri čemu treba izbjeći uobičajene poduzetničke pogreške:

  1. Kriva procjena tržišta – nerealna ocjena tržišta i mogućnost plasmana
  2. Kriva procjena troškova – podcijenjeni troškovi poslovanja
  3. Kriva procjena prihoda – precijenjeni ukupni prihodi
  4. Nedostatak obrtnih sredstava za poslovanje
  5. Ne prati se ostvarivanje poslovnog plana

Poslovni plan mora biti:

  • Lako čitljiv i razumljiv
  • Orijentiran prema tržištu
  • Imati uvjerljivu razvojnu viziju
  • Procijeniti konkurenciju

Obratite se našim Recupero stručnjacima knjigovodstveni servis u Zagrebu ili knjigovodstveni servis u Osijeku, za dodatnu pomoć i savjete.

Pročitajte naš sljedeći članak: Što je EORI broj i tko ga treba imati

Udruge – osnivanje i načela djelovanja

Koja su načela djelovanja?

Djelovanje udruge temelji se na načelu neovisnosti što znači da udruga samostalno utvrđuje svoje područje djelovanja, ciljeve i djelatnosti, svoj unutarnji ustroj i samostalno obavlja djelatnosti koje nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom.

Osim neovisnosti, temeljno je načelo i načelo javnosti. Javnost rada uređuje se statutom, u skladu sa Zakonom.

Djelovanje udruge temelji se na načelu demokratskog ustroja, što znači da udrugom upravljaju članovi na način da unutarnji ustroj mora biti zasnovan na načelima demokratskog zastupanja i demokratskog načina očitovanja volje članova.

Temeljno je načelo pri djelovanju i načelo neprofitnosti, što znači da se udruga ne osniva sa svrhom stjecanja dobiti, ali može obavljati gospodarsku djelatnost, sukladno zakonu i statutu.

Djelovanje udruge temelji se na načelu slobodnog sudjelovanja u javnom životu, što znači da udruge slobodno sudjeluju u razvoju, praćenju, provođenju i vrednovanju javnih politika, kao i u oblikovanju javnog mnijenja te izražavaju svoja stajališta, mišljenja i poduzimaju inicijative o pitanjima od njihova interesa.

Tko može osnovati udrugu?

Udrugu mogu osnovati najmanje tri osnivača.

Osnivač može biti svaka poslovno sposobna fizička osoba ako joj poslovna sposobnost nije oduzeta u dijelu sklapanja pravnih poslova i pravna osoba.

Uz ovjerenu suglasnost zakonskog zastupnika odnosno skrbnika, osnivač udruge može biti i maloljetna osoba s navršenih 14 godina života te punoljetna osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu sklapanja pravnih poslova.

Zakonski zastupnik odnosno skrbnik daje suglasnost prije održavanja osnivačke skupštine.

U trenutku osnivanja udruge, najmanje jedan osnivač mora biti punoljetna, poslovno sposobna osoba kojoj poslovna sposobnost nije oduzeta u dijelu sklapanja pravnih poslova.

Osoba ovlaštena za zastupanje može biti samo punoljetna, poslovno sposobna osoba ako joj poslovna sposobnost nije oduzeta u dijelu sklapanja pravnih poslova.

Tko može postati članom udruge?

Svaka fizička i pravna osoba može postati članom udruge, sukladno zakonu i statutu.

Za osobu mlađu od 14 godina pisanu izjavu o učlanjivanju u udrugu daje zakonski zastupnik ili skrbnik, a za maloljetnu osobu s navršenih 14 godina zakonski zastupnik ili skrbnik daje pisanu suglasnost.

Udruga je dužna voditi popis svojih članova.

Popis članova vodi se elektronički ili na drugi prikladan način i obvezno sadrži podatke o osobnom imenu (nazivu), osobnom identifikacijskom broju (OIB), datumu rođenja, datumu pristupanja udruzi, kategoriji članstva, ako su utvrđene statutom udruge te datumu prestanka članstva u udruzi, a može sadržavati i druge podatke.

Popis članova uvijek mora biti dostupan na uvid svim članovima i nadležnim tijelima, na njihov zahtjev.

Za dodatne savjete obratite u naš knjigovodstveni servis u Zagrebu ili knjigovodstveni servis u Osijeku.

Pročitajte naš sljedeći članak: Prestanak postojanja udruge

Kriteriji socijalnog poduzetništva

Kriteriji socijalnog poduzetništva

Da bi neka privredna aktivnost imala obilježje socijalne ekonomije treba istovremeno imati sve tri bitne odrednice. Tako su kriteriji socijalnog poduzetništva:

1. SOCIJALNI – udruživanje

    • društvena korist za zajednicu
    • realizirana inicijativa i zadovoljene potrebe skupine građana
    • poštovani demokratski procesi u donošenju odluka
    • ravnopravno sudjelovanje zaposlenika i članova, kupaca ili korisnika
    • reinvesticija profita u zajednicu.

2. EKONOMSKI – poduzetništvo

  • kontinuirano djelovanje
  • visok stupanj autonomije djelovanja
  • preuzimanje odgovornosti za financijske rizike poslovanja
  • određeni postotak plaćenih radnika (da nisu svi volonteri).

3. POLITIČKI – ostvariti nešto novo i drugačije

Nositelji socijalnog poduzetništva

  1. poduzeća koja nisu vođena interesima kapitala nego uz ekonomske stvaraju i socijalne učinke
  2. različiti akteri civilnog društva koji se udružuju s ciljem stvaranja poduzeća koja će zadovoljiti temeljne potrebe ciljanih socijalnih skupina ili zajednica.
  3. Osnovni koraci za pokretanje socijalnog poduzetništva

Osnovni koraci za pokretanje socijalnog poduzetništva

  1. analiza vlastitih potencijala
  2. analiza mogućnosti i prijetnji u okruženju
  3. informiranje o konkurenciji
  4. izbor djelatnosti u skladu s vlastitim potencijalom i potrebom tržišta
  5. izrada poslovnog plana
  6. upoznavanje potencijalnih investitora s poslovnim planom
  7. realiziranje poslovnog plana
  8. evaluacija i izvještavanje dionika.

Zakonodavni okvir

U zemljama EU ne postoje jednoznačna određenja niti jedinstveni standardi za socijalno poduzetništvo.

Referentni dokumenti o poduzetništvu u EU su:

  • Lisabonska strategija (2000.)
  • EU Povelja o malim poduzećima (2000.)
  • Zelena knjiga o poduzetništvu ( 2003.)
  • Akcijski plan za poduzetnike – EAP (2004.)
  • Small Business Act for Europe – SBA (2008.)

U Republici Hrvatskoj ne postoji posebni zakon kojim se uređuje socijalno poduzetništvo, ali je obavljanje socijalno poduzetničkih aktivnosti regulirano slijedećim zakonima:

  •  Zakon o udrugama ( NN 88/01, 11/02)
  •  Zakon o zadrugama ( NN 36/95, 67/01, 12/02)
  •  Zakon o zakladama i fondacijama ( NN 36/95, 64/01 )
  •  Zakon o ustanovama ( NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 )
  • Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva 2006.- 2011.

Socijalne usluge i društveni aktivizam

Prilikom poticanja razvoja aktivnosti socijalnog poduzetništva bitno je razlikovati socijalne usluge od društvenog aktivizma.

Razlike su slijedeće:

  • socijalne usluge i socijalno poduzetništvo su direktni oblici djelovanja na probleme u zajednici, te se kao takvi moraju provoditi kontinuirano,
  • socijalni aktivizam je indirektno djelovanje na aktere u društvu da krenu u akciju kako bi izazvali pozitivne promjene za poboljšanje uvjeta življenja u zajednici.

Te aktivnosti često nisu i ne moraju biti kontinuirane. Društveni aktivizam može dovesti do održivog napretka u postojećem sustavu.

Također je bitno razlikovati tri tipa socijalnih pothvata i to:

  1. socijalni poduzetnik – kreće u akciju i stvara novu stabilnu ravnotežu,
  2. društveni aktivista – utječe na druge da stvore novu i stabilnu ravnotežu,
  3. pružatelj socijalnih usluga – poduzima konkretne akcije kako bi direktno utjecali na postizanje ravnoteže.

Oblici stjecanja dohotka u socijalnom poduzetništvu

Najčešći oblici stjecanja dohotka u socijalnom poduzetništvu su:

  • pružanje usluga
  • prodaja proizvoda
  • intelektualno vlasništvo
  • članarina


- investicije

Za dodatne savjete i pomoć obratite se našim Recupero stručnjacima u knjigovodstveni servis u Zagrebu ili knjigovodstveni servis u Osijeku.

Pročitajte naš sljedeći članak: Porez na dodanu vrijednost – PDV

Što vam je potrebno kako biste dobili PDV ID broj

PDV ID broj za porezne obveznike iz država članica Europske unije

1. Porezni obveznici iz država članica Europske unije koji na području Republike Hrvatske obavljaju isporuke dobara i usluga, čije je mjesto oporezivanja u Republici Hrvatskoj ili koji isporučuju dobra kojima prijeđu hrvatski prag isporuke ili odustaju od hrvatskog praga isporuke od 270.000 kn moraju zatražiti od Porezne uprave dodjelu PDV ID broja. Struktura PDV ID broja je HR OIB. Porezni obveznici iz država članica Europske unije kojima je dodijeljen hrvatski PDV ID broj, postaju obveznici podnošenja PDV prijava u Republici Hrvatskoj od trenutka izdavanja PDV ID broja.

2. Dodjela PDV ID broja obavlja se podnošenjem obrazaca:

  • Zahtjev za registriranjem za potrebe poreza na dodanu vrijednost (Obrazac P-PDV)
  • Zahtjev za određivanjem i dodjelom osobnog identifikacijskog broja (OIB).

Potrebne obrasce moguće je koristiti s Internet stranice Porezne uprave – www.porezna-uprava.hr u dijelu Porez na dodanu vrijednost & EU.

3. Uz obrasce potrebno je dostaviti dokumentaciju:

  • dokaz o registraciji osobe (akt o osnivanju ili izvadak iz nadležnog registra)
  • potvrdu porezne uprave države u kojoj ima sjedište da je registriran kao porezni obveznik
  • izjavu ili drugi dokaz da namjerava poslovati u Republici Hrvatskoj
  • ovjerenu punomoć za zastupanje (ako posluje preko poreznog zastupnika)

4. Dokumentacija iz točke 3. mora biti na hrvatskom jeziku odnosno prevedena na hrvatski jezik uz ovjeru prijevoda.

5. Obrasce te dokumentaciju za dodjelu PDV ID broja može podnijeti obveznik ili njegov opunomoćenik. Ako obveznika zastupa opunomoćenik uz dokumentaciju iz točke 3. podnosi se i ovjerena punomoć (na hrvatskom jeziku ili ovjereni prijevod). Obrasce te dokumentaciju moguće je poslati  poštom preporučeno uz naznaku na pošiljci „Za dodjelu PDV ID broja“.

6. Po provjeri podnijetih Obrazaca i dokumentacije Porezna uprava odmah odnosno najkasnije u roku od 8 dana dodjeljuje obvezniku PDV ID broj.

7. Porezni obveznik koji ima PDV ID broj, a prestaje poslovati na području RH dužan je u roku od 8 dana obavijestiti Poreznu upravu, radi ukidanja dodijeljenog PDV ID broja. Porezna uprava ukinut će PDV ID broj po službenoj dužnosti obvezniku koji prema raspoloživim podacima Porezne uprave ne obavlja gospodarsku djelatnost dulje od dvije godine te u svim ostalim slučajevima kada postoji sumnja u zloupotrebu PDV ID broja.

Za dodatnu pomoć slobodno nas kontaktirajte u naš knjigovodstveni servis u Zagrebu ili knjigovodstveni servis u Osijeku.

Pročitajte naš sljedeći članak: Kriteriji socijalnog poduzetništva

Tko je poduzetnik i koja je njegova uloga?

Poduzetnik je poslovni čovjek, najčešće nositelj posla. U izvornom značenju riječ je o čovjeku koji ulaže svoj novac u određeni poslovni pothvat nadajući se zaradi, odnosno dobiti. U tu svrhu osniva poduzeće i sklapa ugovore s onima koji će za njega raditi. On, dakle, snosi imovinski rizik, dok svi drugi koje on zaposli dobivaju ugovorenu naknadu (rizik zaposlenih je u tome što su možda izabrali lošeg poslodavca).

Poduzetništvo se najviše vezuje za dva osnovna svojstva, koja proistječu iz samog pojma poduzimljivosti: sklonost riziku i inovativnost. Budući da ljudi koji raspolažu novcem ne moraju biti obdareni tim svojstvima, a i trajnost poduzeća je poželjna, poduzetništvo, vlasništvo i menedžerstvo mogu biti sasvim razdvojeni.

Vlasnički rizik ne mora padati na poduzetnika, a poduzetnik ne mora biti menedžer. Zbog toga, sklonost riziku i inovativnost ne moraju se podudarati u jednoj poslovnoj funkciji ili osobi. Ipak, u ovoj podjeli rada ne može se pretjerivati, budući da inovativnost mora biti rukovođena stjecanjem zarade, kao što bi se sklonost za rizik sasvim izgubila ukoliko bi ili netko uvijek preuzimao rizik za drugoga ili bi se on sasvim socijalizirao. Zbog toga, suvremeni poduzetnici još uvijek moraju bar donekle spajati ova dva osnovna poduzetnička svojstva.

Tko je poduzetnik?

Iako se svi poduzetnici razlikuju, postoje određene karakteristike koje nose svi lideri poduzetništva. Dobri poduzetnici su kreativni, ambiciozni, dobro umreženi, sigurni u sebe, ustrajani, predani onome što rade te orijentirani ka postignuću. Razlikujemo nekoliko vrsta poduzetnika. Serijski poduzetnik pokreće pothvat, prodaje ga i pokreće novi pothvat. Solopreneur pokreće posao sasvim sam, a paralelni poduzetnik uključen je u poslovanje jednog ili više poslovnih subjekata odjednom. Izumitelj emitira inovativne ideje, poslovne modele ili planove, dok Interni inovator posluje dulje vrijeme u određenoj djelatnosti i pronalazi prilike za poboljšanje postojećih usluga, proizvoda ili poslovnog procesa

Tipovi poduzetnika i njihove karakteristike

Idealisti

Razlog pothvata za idealista je uočavanje poslovne prilike. Karakterizira ga kreativan rad, a preferira stvaranje poslovnih odnosa s provjerenim i pouzdanim dobavljačima. Idealist je također nestrpljiv u izražavanju administrativnih i pravnih pitanja i financijskih analiza.

Optimizatori

Optimizatori preferiraju slobodno i fleksibilno poslovanje. Iznimno su vješti u financijama, a profitu pridaju znatno veću važnost nad prihodom.

Radnici

Radnici vole svoj posao i ulažu dodatne napore u ostvarenje zacrtanog cilja. Također, orijentirani su na detalje u cilju rasta poduzeća te posjeduju dugoročne poslovne planove kojih se striktno pridržavaju.

Žongleri

Žongleri su okupirani upravljačkom strukturom poduzeća. Teško delegiraju, a posao vole obavljati sami radi visoko zacrtanih standarda. Obzirom da simultano obavljaju nekoliko poslova, imaju konstantan nedostatak vremena.

Održavatelji

Održavatelji poduzeće stječu kupovinom ili nasljeđem. Obzirom da su zadovoljni postojećim statusom, ne teže postizanju značajnih stopa rasta

Slobodno nas kontaktirajte u naš knjigovodstveni servis u Zagrebu ili knjigovodstveni servis u Osijeku.

Zanima vas kako dobiti PDV ID broj, pročitajte naš sljedeći članak: Što vam je potrebno kako biste dobili PDV ID broj

Poduzetništvo – oblici i karakteristike

Poduzetništvo je spremnost pojedinca ili više partnera da uz određeno ulaganje kapitala i preuzimanje rizika uđe u poslovni pothvat sa ciljem stavaranja profita.

Što mora sadržavati poduzetništvo

U poduzetništvu nužno nailazimo na:

  • Poslovnu ideju
  • Motivaciju
  • Znanje i vještine
  • Tržište roba i usluga
  • Osnovna obrtna i financijska sredstava
  • Detaljno izrađen poslovni plan
  • Sposobnost preuzimanja rizika i odgovornosti

Karakteristike poduzetništva

Poduzetnika privlači neravnoteža u okruženju. On u tome vidi priliku da ponudi novo rješenje, novi proizvod, novu uslugu ili nove procese koji će pozitivno utjecati na razvoj zajednice ili kvalitetu života u zajednici.

Dok drugi nedostatke u okruženju smatraju neugodnom situacijom i toleriraju ih, poduzetnik ima osobine koje ga pokreću, inspiriraju, daju mu hrabrost i snagu u odlučnosti da novim kreativnim idejama nađe izlaz iz neugodne situacije, a pritom ostvari odgovarajući profit.

Ponekad poduzetnik inspiriran novim idejama i pristupom želi promijeniti sadašnje stanje i pokrenuti razvoj zajednice.

Kako bi uspješno poslovali poduzetnici moraju utjecati na:

  • Investitore – potencijalne ulagače pa makar to bili i članovi obitelji
  • Članove tima i zaposlenike – kako bi prihvatili posao i bili produktivni
  • Kupce – koji će kupiti njihov proizvod, uslugu inovaciju ili ideju

Oblici poduzetništva

  • Tradicionalno
  • Korporativno
  • Socijalno

Tradiocionalno poduzetništvo

Tradicionalno poduzetništvo su mala i srednja poduzeća koja stječu profit provodeći:

  • inovativne metode
  • razumno preuzimajući rizik
  • samouvjereno provode aktivnosti koje vode realiziranju cilja
  • rade uporno i kontinuirano
  • poduzimaju sve raspoložive mjere uz preuzimanje odgovornosti kako bi realizirali zacrtanu viziju.

Koncept tradicionalnog poduzetništva je:

  • Generiranje novih ideja
  • Identificiranje ideje i jasna vizija
  • Identificiranje tržišta i ključnih dionika
  • Pokretanje vlastitog pothvata
  • Razvijanje infrastrukture
  • Provođenje studije izvedivosti
  • Planiranje poslovanja

Korporativno poduzetništvo

Korporativno poduzetništvo zahtjeva vještine i alate koji su potrebni da se iskoriste prilike koje se ukažu u velikim organizacijama kako bi se ostvario odličan poslovni rezultat i održiva konkurentska prednost u sve promjenjivijim tržišnim uvjetima.

Korporacijsko poduzetništvo zahtjeva:

  • poduzetničko razmišljanje suvremenih korporativnih menadžera
  • poduzetništvo u velikim poduzećima
  • novi način korištenja, održavanja i zadržavanja inovacija i ostvarivanja profita.

Rezultati:

  1. Stvaranje “poduzeća” unutar postojećih organizacija
  2. Stvaranje novih proizvoda, usluga, procesa
  3. Kontinuirano obnavljanje strategije konkurentske pozicije

Socijalno poduzetništvo

Socijalno ili društveno poduzetništvo je koncept koji pokreće stvaranje ekonomske i socijalne vrijednosti kroz izgradnju novih vrijednosti i društvenih promjena koje zadovoljavaju potrebe i nude zapošljavanje teško zapošljivih i marginaliziranih društvenih kategorija.

Inovativan i kreativan poduzetnički model rješavanja društvenih i ekoloških pitanja koristi se kako bi se potaknuo održivi razvoj, zapošljavanje na korist široj društvenoj zajednici.

Njime se nude usluge, proizvodi i aktivnosti koje ne bi bile ponuđene na tržištu, a stvaraju dobra koja mogu svi podjednako koristiti. Socijalno poduzetništvo izgrađuje temelje za društvene promjene i često zadovoljava potrebe zajednice kroz participi- ranje članova te iste zajednice.

Socijalno poduzetništvo temelji se na:

  • Neovisnosti
  • Društvenim vrijednostima
  • Demokratičnosti

Za dodatnu pomoć obratite se našem stručnom Recupero timu.

Pročitajte naš sljedeći članak: Tko je poduzetnik?